Bivši štrajkaši glađu poslali hitan apel britanskoj vladi: "Provodite sustavnu represiju"

Vladi Ujedinjene Kraljevine:

Mi, dolje potpisani, danas vam se obraćamo kao preživjeli državnog nasilja. Kolektiv smo bivših štrajkaša glađu iz Palestine, Irske i zaljeva Guantánamo. Štrajkovi glađu završavaju samo kada vlast intervenira – ili kada ljudi umru. Kroz bol, trajna oštećenja i gledajući kako naši suborci padaju, naučili smo kako se države ponašaju kada zatvorenici nemaju drugog izbora nego uskratiti si jedino pravo koje im je preostalo: hranu, prenosi apel bivših štrajkaša glađu i političkih zarobljenika iz Palestine, Irske i Guantánama Al Jazeera.

Stoga pišemo u beskompromisnoj solidarnosti sa štrajkašima glađu koji se danas nalaze u britanskim zatvorima: Qesserom Zuhrahom, Amuom Gibom, Hebom Muraisi, Kamranom Ahmedom, Teutom Hoxhom, Jonom Cinkom, Lewiejem Chiaramellom i Muhammadom Umerom Khalidom. Oni su pritvoreni bez suđenja i bez presude. Za neke pritvor traje više od godinu dana, a većina neće dočekati suđenje još najmanje dvije godine.

Britanska vlada odlučila se za dugotrajan istražni zatvor, izolaciju i cenzuru. Odlučila se ograničiti njihov kontakt s voljenima, dopustiti medicinsko zanemarivanje te koristiti jezik terora u podmuklom pokušaju da se ti zatvorenici namjerno liše javne simpatije i temeljnih prava prije nego što se ikakvo suđenje održi.

Ne smijemo zaboraviti za što se današnji štrajkaši glađu zalažu. Oni stoje uz Palestinu. Zalažu se za razgradnju infrastrukture oružja koja ubija Palestince. Zalažu se za kraj aparthejdske politike koju provodi izraelska vlada. Stoje u solidarnosti s palestinskim zatvorenicima. Zalažu se za potpuno oslobođenje Palestine, od rijeke do mora.

Godinama su palestinski zatvorenici izloženi sustavnom zlostavljanju u izraelskim zatvorima, uključujući dobro dokumentirano mučenje, ekstremno seksualno nasilje, medicinsko zanemarivanje i smrt u pritvoru. Ipak, britanska vlada, kroz svoju nepokolebljivu potporu izraelskoj državi, i dalje bira suučesništvo. Nastavlja naoružavati Izrael i štititi izraelske dužnosnike od odgovornosti, dok se palestinska tijela – muškarci, žene i djeca – zlostavljaju i uništavaju na ulicama, u domovima i iza rešetaka.

Politički zatvorenici Palestine Action započeli su štrajk glađu kada više nisu imali drugog izbora. Odluka države da se osloni na oznaku „terorizam“ kako bi provodila sustavnu represiju nad onima koji odbijaju pokornost ostavila im je jedinu preostalu mogućnost da traže prava koja im po zakonu pripadaju.

To nije nova pojava: riječ „teror“ dugo se koristi za stvaranje straha, trovanje javne percepcije i opravdavanje ponovljenih kršenja i najosnovnijih ljudskih prava. Jednom kada se ta etiketa zalijepi, prava postaju uvjetna, sloboda postaje transakcijska, a presumpcija nevinosti nestaje. Vladavina prava, kojom se vlasti tako ponose, brzo se gazi pred jednom jedinom riječju koju koriste beskrupulozni političari odlučni zaštititi vlastite interese: „terorist“.

Proglašenje Palestine Action zabranjenom organizacijom nije bilo pitanje sigurnosti. Bilo je pitanje kontrole. Ponovljena i otvorena kršenja načela sub judice nisu imala za cilj uvjeriti javnost da je riječ o opasnoj organizaciji; cilj je bio osuditi zatvorenike prije suđenja. Cilj je bio izolirati ih, kriminalizirati solidarnost i poslati poruku svima koji bi se mogli usprotiviti ili organizirati protiv izraelske ratne mašinerije.

Nijedno suđenje održano u atmosferi državom proizvedenog straha ne može se smatrati pravednim, niti porota izložena desetljećima retorike o terorizmu može djelovati bez predrasuda. Ovi su zatvorenici ocrnjeni u trenutku kada je njihovo uhićenje povezano s „terorizmom“, iako ti postupci još nisu ni započeli.

Stoga zahtijevamo sljedeće:

1. Hitni ministarski sastanak s obiteljima i pravnim zastupnicima radi dogovora o mjerama koje će sačuvati živote štrajkaša glađu. Trenutačno puštanje na slobodu uz jamčevinu za zatvorenike Palestine Action (poznate kao Filton 24) i sve štrajkaše glađu.
   
2. Odbacivanje optužbi za terorizam koje služe kriminalizaciji neslaganja.
   
3. Pravedne uvjete suđenja, oslobođene narativa straha i političkog uplitanja.
   
4. Trenutačan pristup neovisnoj medicinskoj skrbi po izboru zatvorenika.
   
5. Prestanak cenzure i ograničenja obiteljskih posjeta.
   

Godine 1981. Britanija je odlučila pustiti da irski štrajkaši glađu umru u zatvoru Long Kesh. Dvijetisućitih je izabrala šutnju pred patnjom zatočenika u Guantánamu. Desetljećima Britanija – zajedno s drugim vladama – bira nečinjenje u Palestini. Svaki put su britanski dužnosnici tvrdili da odgovornost leži drugdje. Svaki put je povijest zabilježila istinu.

Sufražetkinje, unatoč prisilnom hranjenju i etiketiranju kao teroristkinja, danas se slave kao heroine i borkinje za slobodu. Zatvorenici Long Kesha, unatoč klevetama, danas se smatraju ključnim dijelom mira postignutog Sporazumom na Veliki petak. Zatočenici Guantánama, unatoč nehumanom postupanju i javnom odobravanju mučenja, ostali su bez suđenja i uglavnom su pušteni bez presude.

Kao što su svi oni bili opravdani, tako će i povijest opravdati zatvorenike Palestine Action koji su nastojali zaustaviti pokolj nevinih ljudi, protivno željama i interesima britanske vlade.

Mi nismo samo promatrači, već svjedoci nepravde koju država danas provodi nad ljudima koje će povijest, bez sumnje, opravdati – kao što je opravdala štrajkaše glađu prije njih.

Potpisnici:

Shadi Zayed Saleh Odeh, Palestina
Mahmoud Radwan, Palestina
Othman Bilal, Palestina
Mahmoud Sidqi Suleiman Radwan, Palestina
Loay Odeh, Palestina
Tommy McKearney, Irska
Laurence McKeown, Irska
Tom McFeely, Irska
John Nixon, Irska
Mansoor Adayfi (GTMO441), Guantánamo
Lakhdar Boumediene, Guantánamo
Samir Naji Moqbel, Guantánamo
Moath Al-Alwi, Guantánamo
Khalid Qassim, Guantánamo
Ahmed Rabbani, Guantánamo
Sharqawi Al-Hajj, Guantánamo
Saeed Sarim, Guantánamo
Mahmoud Al Mujahid, Guantánamo
Hussein Al-Marfadi, Guantánamo
Osama Abu Kabir, Guantánamo
Abdul Halim Siddiqui, Guantánamo
Ahmed Adnan Ahjam, Guantánamo
Abdel Malik Al Rahabi, Guantánamo
Ahmed Elrashidi, Guantánamo